zeče ili zeće

Radi se o vokativu (dozivni oblik) jednine od imenice zec. Zec je rod manjih sisavaca iz porodice Leporidae, dio reda dvojezubaca. Različit je od kunića, a uši i noge su im puno duže. Postoji čak 32 vrste, a podvrsta ima nebrojeno. Oni se hrane zelenim dijelovima biljaka, ali prehrana im je jako raznolika, nisu čisti biljojedi kako većina ljudi vjeruje. Što je jako fascinantno kod ovih životinja jest to da ženka može nositi različite dobne skupine mališana. Ovaj fenomen koji je jako rijedak se naziva superfetacija, a životni vijek ovim životinjama je od 12 do 13 godina u prosjeku. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.

Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć. Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru mekog ć ili tvrdog č. Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju. Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom.
Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.

Primjeri ispravnog korištenja riječi: