zapečatim ili zapećatim

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Bitno je znati pravila i pratiti ih, jer promjenom samo jednog slova možemo promijeniti cijelu riječ, ali i rečenicu i informacije koje želimo prenijeti nekome. Riječ označuje stavljanje pečata kao zaštitu protiv otvaranja, ali i učiniti nečemu, nekomu kraj. Ispravno je koristiti oblike zapečatiti, zapečatim, zapečatimo, zapečatite, u hrvatskom jeziku za označavanje radnje stavljanja pečata na nešto ili simboličkog zatvaranja. Oblik sa slovom ć nije standardan ni prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru. Važno je pratiti i primjenjivati gramatička pravila kako ne bi došlo do krive komunikacije, i prenošenja krivih informacija drugim stranama.