začarano ili zaćarano

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Znači onaj koji je opčinjen. Ispravno je koristiti oblik začarano u hrvatskom jeziku za opisivanje stanja pod čarolijom. Oblik zaćarano nije standardan ni prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru.