vjenčanje ili vjenćanje

Ili još nazivano i sklapanjem braka je svečani čin gdje žena i muškarac postaju supružnici. Pred zakonom dobijaju neka dodatna prava, a u nekim državama im se čak smanji i porez koji moraju platiti ako su u braku. Prije samog vjenčanja obično budu zaruke, a nakon vjenčanja slijedi slavlje i medeni mjesec, gdje muž i žena provode vrijeme sami zajedno kako bi sami proslavili sklapanje samog braka. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ vjenčanje potječe od staroslavenskog glagola vjenčati što znači sklopiti brak. Oblik riječi zadržao se kroz povijest i u suvremenom hrvatskom jeziku koristi se isključivo kao vjenčanje. Pravopisna norma u standardnom hrvatskom jeziku propisuje oblik vjenčanje kao ispravan. Normativni priručnici poput pravopisa i rječnika hrvatskog jezika koriste isključivo ovaj oblik. Pravilno se piše vjenčanje jer je to u skladu s pravopisnim pravilima i etimološkim korijenima hrvatskog jezika. Oblik vjenćanje nije pravilno prihvaćen u standardnom hrvatskom jeziku i stoga ga treba izbjegavati. Korištenje pravilnog oblika vjenčanje doprinosi točnosti i jasnoći u komunikaciji.