vijenac ili vjenac

Ova riječ dolazi od francuske riječi corniche, koja je izvedena iz talijanskog što znači okvir. Pored dekorativne funkcije on ima i praktičnu funkciju, jer čuva grede od oborina i vanjskih utjecaja. Ovaj naziv se koristi i za vodoravne istake na građevini. U davnoj povijesti, je pak, on bio najviši element trabeacije koja se sastoji od vijenca i arhitrave. Oni su bili osobito popularan arhitektonski element renesansnog doba, a kasnije se više nisu klesali od kamenja, već od žbuke. Također se koriste i u modernoj arhitekturi. Drugo značenje je da je to nešto što se izrađuje tokom raznih obreda, događanja. Na primjer vijenac možemo naći u svatovima, ali najviše se izrađuju i za sprovode, jer je čin odnošenja vijenca pokojniku znak poštovanja i tuge u narodu. Najčešće ovu riječ koristimo za opisivanje aranžmana od cvijeća, grančica ili drugih ukrasnih elemenata koji se obično koristi kao ukras ili simbol počasti, te se često postavlja pitanje koji je ispravan pravopisni oblik - vijenac ili vjenac. Vijenac je pravilno oblikovana riječ koja označava aranžman od cvijeća, grančica ili drugih ukrasnih elemenata koji se koristi kao ukras ili simbol počasti. Ovaj oblik je u skladu s pravopisnim pravilima hrvatskog jezika te se najčešće koristi u standardnom jeziku. Korištenje ispravnog oblika riječi ključno je za jasnu i preciznu komunikaciju na hrvatskom jeziku. Kako bismo sa lakoćom koristili ispravne oblike riječi važno je znati gramatička pravila. Pravilo hrvatskog jezika glasi kako se riječi koje u sebi sadrže kratki slog pišu sa je, dok se riječi koje sadrže dugačak slog pišu sa produženim ije. Važno je, pak, napomenuti kako se blagdan Tijelova piše sa dugačkim ije iz tradicijskih razloga.