veličina ili velićina

Riječ označuje mjeru u prostoru, opseg i duljinu, visinu i širinu nečega. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Pravilno je pisati veličina jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika velićina bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika veličina. Važno je znati i primjenjivati gramatička pravila svakodnevno kako ne bi došlo do miskomunikacije ili prenošenja krivih informacija i riječi.