sinoč ili sinoć

Ova riječ se odnosi da dio prethodnog dana, a znači jučer navečer, ili tijekom jučerašnje večeri. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ sinoć dolazi iz staroslavenskog jezika, gdje su se koristili različiti oblici za označavanje vremena. Kroz evoluciju jezika, riječ je prilagođena suvremenom hrvatskom jeziku, zadržavajući ć na kraju za pravilnu fonetsku i pravopisnu formu. Pravilno je pisati sinoć jer je ta riječ oblikovana prema pravilima fonetike i pravopisa hrvatskog jezika. Korištenje oblika sinoč bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama hrvatskog jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika sinoć.