praznovjernost ili praznovijernost
Kako se piše pravilno: praznovjernost ili praznovijernost?
Riječ označuje vjerovanje u djelovanje magičnih sila, u nenaravnu ili nadnaravnu uzročnost događaja bez postojanja dokaza i činjenica vezanih uz isto. Osnovna osobina ovakve osobe je nepoznavanje prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija vjerovanja o njihovoj međusobnoj povezanosti.
Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.
Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.
Važno je spomenuti i bitnu iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo koje se uvijek piše sa dugačkim ije iz tradicijskih razloga, nastalih kroz povijest.
Primjeri
- Sve te priče su praznovjernost.
- Ona vjeruje u praznovjernosti, ne želi ni čuti ništa drugo.
- Sve što si rekla su čiste praznovjernosti, i to i znaš.
- Nemoj mi pričati pustu praznovjernost, ja znam istinu.