praznovjeran ili praznovijeran

Riječ označuje vjerovanje u djelovanje magičnih sila, u nenaravnu ili nadnaravnu uzročnost događaja bez postojanja dokaza i činjenica vezanih uz isto. Osnovna osobina ovakve osobe je nepoznavanje prirode stvari i neprikladno objašnjavanje određenih pojmova i situacija vjerovanja o njihovoj međusobnoj povezanosti.

Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.

Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.

Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.

Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.

Važno je spomenuti i bitnu iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo koje se uvijek piše sa dugačkim ije iz tradicijskih razloga, nastalih kroz povijest.