potiće ili potiče

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi od riječi potaknuti, poticati, što znači izazvati u pojedincu (ili više ljudi) nekakvo drugačije raspoloženje, navesti ih na akciju, aktivnost, ili probuditi volju. Pravilno je pisati potiče jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i gramatička pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika sa slovom ć je pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila, naglasak i morfologija riječi potvrđuju ispravnost oblika potiče. Jako je bitno naglasiti kako bismo svakodnevno trebali pratiti gramatička pravila, i primjenjivati ih u svakodnevnom životu.