pijun ili piun
Kako se piše pravilno: pijun ili piun?
Riječ dolazi iz francuskog jezika (pion), a koristi se u hrvatskom jeziku za označavanje figure u šahu ili za nekoga tko se koristi kao sredstvo ili figura u nekoj igri moći.
Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je također i istaknuti iznimku ovog pravila što je, svima nam poznat, blagdan Tijelovo koje ćemo apsolutno uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga zadržanih kroz povijest.
Primjeri
- U šahu, pijun je najniža figura, ali može postati kraljica.
- U političkim igrama, često koriste ljude kao pijune bez njihova znanja.
- Njegov potez s pijunom bio je ključan za pobjedu.
- Ljudi su samo pijuni koji služe kako bi se već bogati obogatili.