ovčar ili ovćar

Još nazivano i čobanom ili pastirom je naziv za zanimanje u kojoj se osoba brine o stadima životinja. Ovo zanimanje je nastalo jako davno, a spekulira se da je nastalo paralelno sa procesom domestifikacije životinja. Prikaz ovakve osobe većinom uključuje nekakvu šubaru, runo i štap, a njihov rad je na otvorenom i često ga obavljaju uz pomoć drugih domesticiranih životinja kao što su konj ili psi. Kroz povijest pastir se spominju u mnogim pričama i pjesmama, a prikazan je i na slikama i kipovima i raznim drugim umjetničkim djelima. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Prema gramatičkim pravilima standardnog hrvatskog jezika, pravilno je koristiti riječ ovčar kada se odnosi na pastira, osobu koja čuva ovce ili stoku. Korištenjem riječi ovčar u skladu sa standardnim pravopisom osiguravamo i razumljivost u komunikaciji na hrvatskom jeziku.