opunomoćiti ili opunomočiti
Kako se piše pravilno: opunomoćiti ili opunomočiti?
Riječ se odnosi na davanje ovlasti ili moći nekome da djeluje u ime druge osobe, obično u pravnim ili poslovnim kontekstima. U ovom članku ćemo razmotriti koji je od tih oblika ispravan i zašto. Slovo 'ć' predstavlja mekši palatalni zvuk, dok je ‘č’ tvrđi postpalatalni zvuk. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.
Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć. Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru slova ć ili slova č.
Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju. Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom.
Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.
Primjeri
Odvjetnik je opunomoćen da zastupa svog klijenta u sudskom postupku.
Morate opunomoćiti nekoga ako ne možete osobno prisustvovati sastanku.
Dokument koji potvrđuje da je osoba opunomoćena mora biti potpisan i ovjeren.
Morati ćeš me opunomoćiti ako želiš da ti kupim poštu.
Riječ opunomoćiti je pravilan oblik prema pravilima hrvatskog pravopisa i koristi se za označavanje čina davanja ovlasti nekome. Korištenje oblika opunomoćiti osigurava usklađenost s jezičnim normama i pravilima.