ograničiti ili ogranićiti
Kako se piše pravilno: ograničiti ili ogranićiti?
Označuje akcije stavljanja ograničenja na nešto ili nekoga. Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć. Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru slova ć ili slova č.
Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju. Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom.
Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.
Primjeri
Moramo ograničiti broj sudionika na ovom događaju zbog sigurnosnih razloga.
Kako bismo smanjili troškove, odlučili smo ograničiti upotrebu resursa.
Zakon će ograničiti maksimalnu brzinu vozila na ovoj cesti.
Morat' ćemo ograničiti broj ljudi na vjenčanju.
Riječ ograničiti je pravilan oblik prema pravilima hrvatskog pravopisa i koristi se za označavanje akcije stavljanja ograničenja. Korištenje ograničiti osigurava usklađenost s jezičnim normama i pravopisom.