mudžahedin ili muđahedin

Dolazi od arapske riječi a u doslovnom smislu se prevodi kao ‘borac’, netko tko se angažirao u borbi ili džihadu. On se također opisuje kao sveti ratnik, jer se bori za vjeru. Arapske riječi jako često imaju korijen od tri slova, a u ovom slučaju su to Dž, H i D, što u prijevodu znači napor, a korijen dijeli sa riječi džihad koji znači borba. Većinom je značenje ove riječi podijeljeno na religiozna ili borbena značenja, a ponekad i oboje. Pri kraju dvadesetog stoljeća ovaj izraz je postao popularan u korištenju među medijima za opisivanje svih naoružanih boraca koji podržavaju islamističke ideale, i podupiru ih sa svim mogućim akcijama. Postoji puno povijesnih izvora gdje se navodi kako su još davne 1979. godine imali par ovakvih grupa koje su dijelile iste ideologije, ali su završili sa borbom jedni protiv drugih. Ako se obaziremo na naša područja, tijekom sukoba koji su počeli po raspadu bivše Jugoslavije, snage bosanskih muslimana dobile su znatnu financijsku i vojnu pomoć islamskih zemalja. Pomagali su im također tako što su slali i iskusne mudžahedine koji su bili organizirani u jedinice, a određeni broj ovakvih vojnika se zadržao u Bosni i poslije rata. Nakon toga su dobili bosansko državljanstvo i uzeli kontrolu nad pojedinim selima, gdje su nametnuli svoje zakone. Trenutno je poznato da postoje ovakve jedinice u okolini Zenice i u selima blizu Brčkog. U većini svijeta stanovništvo ih vidi kao hladnokrve ubojice spremne za ostvarivanje svojih ciljeva. Kada razmišljamo o borcima koji su se borili u vojnim sukobima, posebno u kontekstu Afganistana ili drugih islamskih pokreta, često se koriste oblici mudžahedin ili muđahedin. No, koji je od ova dva oblika ispravan? Ispravan oblik je mudžahedin. Mudžahedin je pravilno oblikovana riječ koja označava borca ili sudionika u vojnim sukobima, posebno u kontekstu islamskog pokreta. Ovaj oblik je u skladu s pravopisnim pravilima hrvatskog jezika i prihvaćen je u standardnom jeziku.