mikročip ili mikro čip ili mikro-čip

Kada pričamo o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi imamo tri primjera kako se one pišu. Prvi primjer pisanja su riječi koje su sastavljene sa spojnicom (crticom između) kao na primjer Austro-Ugarska, druga vrsta je riječi koje se pišu razdvojeno sa bjelinom između njih kao na primjer ne znam.

Zadnji primjer su riječi koje se pišu sastavljeno kao na primjer riječ neću.

U hrvatskom jeziku ispravno je pisati mikročip, a ne mikro čip ili mikro-čip.

Ovaj oblik je u skladu s pravilima pravopisa koji se odnose na pisanje složenica, posebno kada je riječ o stranim posuđenicama koje se spajaju u jednu riječ.

Riječ mikročip je složenica koja se sastoji od dva dijela: mikro i čip. Mikro dolazi od grčkog korijena koji znači mali, a čip je posuđena riječ iz engleskog jezika, koja označava mali elektronički uređaj ili komponentu.

Prema pravilima hrvatskog pravopisa, kada se u jezičnom sustavu spajaju strani korijeni i domaće riječi koje su često korištene i već postale dio svakodnevnog govora, takve se riječi uglavnom pišu kao jedna spojena riječ, bez razmaka ili crtice. Dakle, oblik mikročip je standardiziran i prihvaćen u hrvatskom jeziku.

Mikro čip je pogrešno jer se riječ mikro i čip ne pišu razdvojeno.

U slučaju da se riječ piše s razmakom, to bi bila pogrešna upotreba prema pravopisnim pravilima.

Mikro-čip nije ispravno jer se u ovoj vrsti složenica, gdje nema nesporazuma u značenju, ne koristi crtica.

Ispravno je pisati mikročip kao jednu spojenu riječ, jer takav oblik odgovara pravilima hrvatskog pravopisa za složenice koje uključuju strani korijen i domaći sastavni dio.

Oblik mikro čip i mikro-čip nisu pravilni jer ne slijede pravopisna pravila koja dopuštaju pisanje ovakvih složenica ujedinjeno, bez razmaka ili crtice.