mačke ili maćke

Ovo je divlja, domaća ili kućna vrsta životinje, koja dolazi iz familije koja je mesožder i sisavac. Ovoj kategoriji ne pripadaju samo umiljate životinje na koje smo mi navikli, već i lavovi, tigrovi, pume, gepardi i ostale.

Ova životinja je jedna vrlo jaka životinja, ima jak individualizam, osobnost, neovisnost i slobodu. Ne pokorava se čovjekovoj volji, i to vrlo

dobro prikazuje kako većina egoističnih ljudi nema mačku, jer joj ne može zapovijedati i ne može očekivati specifične stvari koje mogu od psa i ostalih životinja. Pas u vlasništvu ovisi o čovjeku, dok je mačka potpuno neovisna, i nije toliko privržena naređivanju i zatočeništvu. Jedna fraza glasi ‘Svaka životinja zaslužuje čovjeka, ali svaki čovjek ne zaslužuje životinju.’. Prije obveze imanja mačke, psa, zeca, ili bilo koje druge životinje moramo znati kako je ono dugogodišnja briga, i o njima bismo se morali brinuti sa poštivanjem, ljubavlju i pažnjom. Ukoliko netko nije spreman pružiti to životinji, neće to dobiti niti od životinje i imat će lošiji život i životinja i on sam. Važno je znati kako imati ljubimca nije olaka akcija, već se trebamo brinuti i pružati mu sve potrebno za najbolji život. Mačke, iako svaka ima svoju posebnu osobnost, i ne vole naređivanje za svu brigu, pažnju i ljubav se oduže duplo.

Ukoliko se brinemo o životinji sa pažnjom svaka od njih će nas htjeti zaštititi, pružiti ljubav i pažnju.

Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć.

Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru slova ć ili slova č. 

Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju.

Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom. Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik.

Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal.

Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.