lijepuškast ili ljepuškast
Kako se piše pravilno: lijepuškast ili ljepuškast?
Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.
Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.
Važno je također i istaknuti iznimku ovog pravila što je, svima nam poznat, blagdan Tijelovo koje ćemo apsolutno uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga zadržanih kroz povijest.
Primjeri
- Bio je ljepuškast mladić s osmijehom koji je privlačio pozornost.
- Iako nije bio klasičan ljepotan, svi su ga smatrali ljepuškastim.
- Njegovo ljepuškasto lice odražavalo je vedar karakter i šarm.
- Maleni je bio ljepuškast kada se rodio.