lijenčina ili ljenčina
Kako se piše pravilno: lijenčina ili ljenčina?
Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.
Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.
Važno je također i istaknuti iznimku ovog pravila što je, svima nam poznat, blagdan Tijelovo koje ćemo apsolutno uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga zadržanih kroz povijest.
Primjeri
- Lijenčina nije voljela obavljati kućanske poslove, uvijek je tražila izgovore.
- Kad su svi radili, ona je bila prava lijenčina, koja se odmarala.
- Iako je bila poznata kao lijenčina, s vremenom je naučila odgovornosti.
- Njena prijateljica nije mogla razumjeti kako može biti lijenčina.