Gramarko logo
Pravopis

liječnički ili lijećnićki

Kako se piše pravilno: liječnički ili lijećnićki?

Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru slova ć ili slova č. 

Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju.

Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom. Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama.

Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.

Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć.

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik.

Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal.

Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.

Primjeri

  • Liječnički tim brzo je reagirao na hitan slučaj.
  • On je postao vrhunski liječnički stručnjak u svom području.
  • Liječnički pregledi trebaju biti redoviti kako bi se izbjegli ozbiljni problemi.
  • Posjet liječničkoj ordinaciji obavezan je za sve koji imaju zdravstvenih poteškoća.
U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše liječnički, jer slijedi pravila tvorbe pridjeva od imenica poput liječnik. Oblik lijećnički nije ispravan jer dolazi do fonetske pogreške u tvorbi riječi.Riječ liječnički je pridjev koji se tvori od imenice liječnik, prema pravilima tvorbe pridjeva od imenica koje završavaju na -nik. U ovom slučaju, pridjev se gradi prema pravilima koji uključuju glasovne promjene, ali ne smije doći do dodatne promjene u osnovi, kao što bi to bio slučaj u obliku lijećnički.