lakovjeran ili lakovijeran
Kako se piše pravilno: lakovjeran ili lakovijeran?
Riječ lakovjeran dolazi od pridjeva koji označava osobu koja je sklona povjerovati u nešto bez dovoljno dokaza, odnosno koja lako vjeruje u stvari koje nisu nužno istinite.
Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku.
U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.
Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je također i istaknuti iznimku ovog pravila što je, svima nam poznat, blagdan Tijelovo koje ćemo apsolutno uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga zadržanih kroz povijest.
Primjeri
- On je bio lakovjeran i vjerovao je svakom obećanju bez razmišljanja.
- Lakovjerna osoba često postaje meta prevaranata.
- Ne budi lakovjeran, uvijek istraži činjenice prije nego što nešto prihvatiš.
- Lakovjerna je ali i tvrdoglava osoba.