ispovijest ili ispovjest
Kako se piše pravilno: ispovijest ili ispovjest?
Ovo je iznošenje svoje, vlastite, intime, sjećanja, osjećaja i misli. Priznanje svojih postupaka, neovisno kome, čemu, te očitovanje osobnih odluka i veza unutar neke zajednice. Ispovijest ili ispovjest je najčešće korištena u kršćanstvu, kao sveta tajna u kojoj neki vjernik prima oproštaj od grijeha, a događa se radi obnove sa samim Bogom i crkvom, te pomirenjem sa samom zajednicom. Tajna ovakve ispovijesti predstavlja čak četiri elementa, od kojih je kajanje za počinjeno, ispovijedanje samih grijehova, tada se dobija molitva koja oprašta sve počinjene grijehe. Nakon molitve pojedinac se mora pomiriti sa zajednicom, što simbolira sveta pričest. U vjerskom, a i moralnom smislu pokajanje je važno da ima stalni karakter, za pokajanje je potrebno imati karakter, žaljenje i sram ukoliko se počini nešto loše. Riječ ispovijest označava čin priznavanja ili iznošenja osobnih misli, osjećaja, grešaka ili iskustava, često u kontekstu religijskog ili emotivnog prizora.
Primjeri
Na večernjoj službi održana je ispovijest vjernika.
Ispovijest je bila dio terapijskog procesa kojim se oslobodio dugogodišnjih tereta.
Svećenik je slušao ispovijest mladića s velikom pažnjom i suosjećanjem.
Njegova knjiga je zapravo detaljna ispovijest o životu u inozemstvu.
Pravilno je i piše se ispovijest jer je slog u riječi dug, piše se ije (ispovijesti, ispovijestima). Kada je sami slog kratak u riječima, one se pišu sa je.