ekstravertiranost ili ekstrovertiranost

Riječ ekstravertiranost potječe od latinske riječi extrovert koja opisuje osobu koja se usmjerava prema vanjskom svijetu, za razliku od introvertirane osobe koja se više usmjerava prema svom unutarnjem svijetu.

U psihologiji, ekstravertirane osobe su obično društvene, otvorene i sklone interakciji s drugima.

U hrvatskom jeziku, pravilo o pisanju prefiksa koji se koristi za označavanje vanjskog usmjerenja ili vanjskih odnosa zahtijeva da se koristi oblik ekstravertiranost.

U ovom kontekstu, prefiks ekstra- predstavlja nešto što se odnosi na vanjski svijet ili vanjske aspekte ličnosti.

Oblik ekstravertiranost je ispravan, dok je ekstrovertiranost netočan.

Važno je koristiti ispravne termine kako bi se održala točnost jezika i olakšalo razumijevanje među govornicima. Pravilna upotreba jezika doprinosi boljoj komunikaciji i izražavanju misli.