držač ili držać

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje nešto za što se može uhvatiti rukom, držati, no, piše li se držač ili držać? Ovakva pitanja i dvojbe često muče govornike i pisce kada se dođe do pravopisa u hrvatskom jeziku. Međutim, puno ljudi ih pogrešno koristi, što dovodi do pogrešaka u pisanju, kao i u samoj komunikaciji. Riječ držač odnosi se na uređaj ili predmet koji služi za držanje nečega na određenom mjestu ili u određenom položaju. Pismenost se najbolje postiže redovitim čitanjem i pisanjem, kao i slušanjem govornika koji ispravno koriste ove, i druge, glasove.