Gramarko logo
Pravopis

cjepidlačenje ili cjepidlaćenje

Kako se piše pravilno: cjepidlačenje ili cjepidlaćenje?

Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru slova ć ili slova č. 

Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju.

Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom. Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.

Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć.

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal.

Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.

Primjeri

  • Njegovo cjepidlačenje o nevažnim detaljima oduzelo je vrijeme svima na sastanku.
  • Svi su se umorili od neprekidnog cjepidlačenja o sitnicama.
  • Ponekad je bolje izbjegavati cjepidlačenje i fokusirati se na važne teme.
  • Nemoj cjepidlačiti više.
Riječ cjepidlačenje označava radnju sitničarenja, odnosno bavljanje nevažnim detaljima ili trivijalnostima. Ispravno se piše cjepidlačenje. Ovaj oblik je u skladu s pravilima hrvatskog jezika i pravilima o tvorbi riječi. Razumijevanje i pravilna upotreba ovog oblika doprinosi jasnijem izražavanju i pravilnoj komunikaciji, što je od suštinske važnosti za očuvanje jezika i točno izražavanje u svakodnevnom govoru.