cjelina ili cijelina

U filozofiji ova riječ je opisana kao skup dijelova koji je kao organska cjelina ili cijelina veći od njihovog zbroja. Ona, dakle obuhvaća unutarnju povezanost stanovitog sustava nekog predmeta ili procesa. Također ima svoju svrhu i smisao, te je potpuna, univerzalna kada joj ne nedostaje niti jedan njezin dio, kontinuirana je i jednostavna. Ona je forma dijelova, dok su sami dijelovi njezin sadržaj koji posjeduje. Možemo ju opisati i kao stanje nečega čemu nije oduzet niti jedan dio, već je ona u potpunosti očuvana i kao takva postojana. U hrvatskom jeziku, riječ dolazi od pridjeva cijel koji znači kompletan ili potpun. Kako bismo znali odrediti pravilan oblik korištenja ove riječi jako je važno znati hrvatsko gramatičko pravilo u vezi pisanja ije i je u riječima. Ono glasi da se riječi sastavljene od dugačkog sloga pišu sa duženim ije, dok se riječi sa kratkim slogom u sebi pišu sa skraćenim je. Važno je također, napomenuti i blagdan Tijelova koje je iznimka ovog pravila i uvijek se piše sa produženim ije iz tradicijskih razloga koji su nastali kroz povijest i zadržali se u upotrebi do dan danas. Pravilno se piše cjelina jer je ovo pravopisno pravilo utemeljeno na fonetskoj i morfološkoj strukturi hrvatskog jezika. Korištenje oblika cijelina je nepravilno i nije u skladu s normama hrvatskog standardnog jezika.