čitati ili ćitati

Ovo je kognitivni proces usvajanja značenja iz pisanog oblika, tj. teksta koji se sastoji od znakova i slova ili oboje. Ono je višeslojni proces u kojem čitatelj koristi sposobnost percepcija, povezivanja, tunačenja i prepoznavanja znakova kako bi shvatio sadržaj i u većini slučajeva vizualizirao taj tekst. Čitanje se najčešće odvija vizualnim putem, a ponekad i dodirom (slijepi ljudi čitaju pomoću dodira). Temeljna sastavnica je pismenost, koju bi svaki čovjek trebao poznavati i primjenjivati. Ono se usvaja kroz odrastanje i život. To je vještina koja je vrlo kognitivno pozitivna jer utječe na dječji razvoj i potiče razvoj inteligencije, kreativnog razmišljanja, mašte, zaključivanja i jezične kompetencije pojedinca. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Čitati je glagol koji označava radnju čitanja, tj. proces prepoznavanja i razumijevanja pisanih znakova ili riječi. Ovaj oblik je standardan i prihvaćen u hrvatskom jeziku.