činjenica ili ćinjenica

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Dolazi od latinske riječi factum, a znači ono što ne može biti upitno, što je učinjeno, što se dogodilo i što je u istini. Prilikom utvrđivanja činjenice nužan je objektivan pristup, koji u znanosti mora biti potkrijepljen dokazom. Pravilno je pisati činjenica, jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika činjenica.