čekić ili ćekić

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ovakve dvojbe često predstavljaju probleme piscima hrvatskoga jezika. U našem primjeru riječ je vrsta ručnog alata koji služi za zabijanje i razbijanje nekih materijala. Sastoji se od glave i drške koja je većinom napravljena od drveta. Čekić je alat koji se koristi za udaranje i zabijanje čavala ili drugih predmeta. Ovaj oblik je standardan i prihvaćen u hrvatskom jeziku. Korištenje ispravnog oblika riječi ključno je za jasno izražavanje i izbjegavanje jezičnih grešaka. Stoga se preporučuje korištenje riječi čekić kada opisujemo alat za udaranje i zabijanje.