čaša ili ćaša

Je posuda za piće, večinom je izdužena kako bi ljudima bilo lagano držati, no ima puno različitih vrsta. Ovaj izum se zadržao kroz duga povijesna razdoblja, a u nekim kulturama one izgledaju i potpuno drugačije nego ove na koje smo naviknuli. Prije su se izrađivale od kore, životinjskih rogova, kostiju i ljudskih lubanja, također i od raznolikog kamenja, gline i željeza, a danas se najčešće izrađuju od stakla. U metaforama ova riječ je često oznaka za simbole sudbine i života. Danas su one u raznim dezenima, dok su prije bile jednostavne i jednobojne. U našem primjeru pisanja riječi radi se o tome hoćemo li koristiti ć ili č. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Važno je slijediti gramatička pravila i primjenjivati ih svakodnevno.