aromatičan ili aromatićan

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje nešto što se odlikuje aromom, ili širi aromu kojoj se ne može odoliti. Pravilno je koristiti oblik aromatičan jer je u skladu s pravopisnim, fonetskim i gramatičkim pravilima hrvatskog jezika. Korištenje oblika aromatićan bilo bi nepravilno jer ne odgovara standardima jezika. Pravilno pisanje pridjeva osigurava jasnoću i dosljednost u komunikaciji, te je jako važno znati i primjenjivati gramatička pravila svakodnevno.