advent ili Advent

Dvojbe između malog i velikog slova u gramatici su česte, no nisu teške za prepoznati. Kako bismo lako znali prepoznati o kojem pravilu je riječ trebali bismo se pridržavati pravila da pridjevi koji završavaju na ski, ški, čki uvijek treba pisati malim početnim slovom (izuzetak ako je na početku rečenice). Tako možemo primijeniti ovo pravilo na apsolutno sve riječi u kojima se dvojimo kako ih pisati. Tako neće biti ‘Hrvatski’, već ‘hrvatski jezik’. Važno je napomenuti da se nazivi za stanovnike zemalja uvijek pišu velikim početnim slovom. Pravila hrvatskog pravopisa nalažu da se imena naroda i etnonimi pišu velikim početnim slovom. U kontekstu gdje se riječ ne koristi kao etnonim, već u drugim značenjima, važno je pratiti opća pravila pravopisa o upotrebi velikih slova. U ovom primjeru se radi o imenici muškog roda koja označuje kršćansko doba kada vjernici iščekuju dolazak Isusa Krista. Ovaj naziv ćemo uvijek pisati sa malim početnim slovom, a drugi naziv za ovu riječ je došašće koje se, također, piše sa malim početnim slovom (izuzetak ako se riječ nalazi na početku rečenice). Pravilno se piše advent s malim početnim slovom. Ovo pravilo slijedi opće pravopisne norme hrvatskog jezika koje se odnose na pisanje naziva razdoblja i vremena unutar crkvene godine. Korištenje malog početnog slova u ovakvim nazivima pokazuje poštivanje pravopisnih pravila i standardnog jezika.