zadaća ili zadača

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje školski rad koji izrađuje učenik na zapovijed učitelja, ili neki javni zadatak koji ima vrijednost. Ispravno je koristiti oblik zadaća u hrvatskom jeziku za označavanje zadatka, obveze ili posla koji je netko dobio ili treba obaviti. Oblik zadača nije standardan ni prihvaćen u standardnom jeziku te se preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu.