vozač ili vozać

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označava osobu koja upravlja vozilom. To može uključivati različite vrste vozila, poput automobila, kamiona, autobusa, motocikala, bicikala i drugih prijevoznih sredstava. Vozač je osoba koja zna kako upravljati vozilom, uključujući vožnju, parkiranje, kretanje u prometu, i poštivanje prometnih pravila. On može biti profesionalac koji zarađuje za život vozeći vozilo, poput taksista, vozača kamiona, vozača autobusa, vozača hitne pomoći i slično. Oni također igraju i ključnu ulogu u svakodnevnom životu, omogućavajući prijevoz ljudi i robe te osiguravajući funkcioniranje transportnog sustava. Ispravno je koristiti oblik vozač u hrvatskom jeziku za označavanje osobe koja upravlja vozilom. Oblik vozać nije standardan ni prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru.