svečenik ili svećenik

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi od staroslavenskog свештеникъ, a to je posebno pripremljena osoba koja prinosi misne žrtve i obavlja druge vjerske obrede. Pojam svećenstvo označava ukupan svećenički stalež. Svećenik je ispravna i uobičajena forma za označavanje svećenika u hrvatskom jeziku. Pravopisna pravila potvrđuju ispravnost oblika svećenik te se stoga preporučuje koristiti ovu formu u svim službenim i formalnim kontekstima.