podpitanje ili potpitanje

U ovoj dilemi je pitanje o jednačenju suglasnima po zvučnosti. To je promjena u kojoj se jedan suglasnik nađe kraj drugoga različitog po zvučnosti, a prvi suglasnik se zamjenjuje svojim zvučnim ili bezvučnim parnjakom. Riječ označuje ono pitanje koje slijedi za nekim glavnim pitanjem, i ono se odnosi na neku pojedinost, ili na dio neke cjeline. Pravilno je koristiti oblik potpitanje jer je to standardni oblik u hrvatskom jeziku koji odgovara pravilima o asimilaciji prefiksa i pravopisnim pravilima. Korištenje oblika podpitanje bilo bi netočno jer odstupa od standardnog jezika i otežava izgovor. Upotreba pravilnog oblika potpitanje osigurava jasnu i preciznu komunikaciju te poštivanje pravopisnih normi hrvatskog jezika.