očito ili oćito

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ označuje značenje izrečenog u smislu da je nešto jasno vidljivo i svima shvatljivo. Nešto što je očigledno i bez sumnje. Koristeći pravilnu riječ, jasno izražavamo da je nešto jasno ili očigledno. Stoga se preporučuje korištenje očito kako bismo ispravno opisali tu situaciju.