ćlanarina ili članarina
Kako se piše pravilno: ćlanarina ili članarina?
U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ članarina dolazi od riječi član, koja označava osobu koja je dio nekog društva, organizacije, ili kluba. Sufiks -arina se dodaje kako bi se označio novčani iznos koji članovi plaćaju za svoje članstvo. Ova riječ označuje svotu novca koja se uplačuje za neko određeno članstvo, te je ono novac koji po obvezi uplaćuje član društva. Riječ članarina pravilno se piše s glasom č jer je izvedena od riječi član, a pravopisna pravila i etimologija podržavaju tu upotrebu. U svim kontekstima, bez obzira na instituciju ili organizaciju kojoj se pridružujemo, koristimo članarina za označavanje novčanog iznosa koji se plaća za članstvo.
Primjeri
Uplatio sam članarinu za nogometni klub.
Godišnja članarina u gradskoj knjižnici je vrlo povoljna.
Članarina za pridruživanje ovom profesionalnom udruženju iznosi 100 eura godišnje.
Zaboravio sam platiti članarinu.
Pravilno se piše članarina, i kao takva riječ bi se trebala koristiti.