čitav ili ćitav

Riječ označuje onoga koji ima sve dijelove, koji je potpun i nije mu ništa oduzeto. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Prema gramatičkim pravilima standardnog hrvatskog jezika, pravilno je koristiti riječ čitav kada želimo reći da je nešto u cijelosti, u potpunosti ili neokrnjeno. Važno je pratiti i primjenjivati gramatička pravila svakodnevno kako ne bi došlo do nesporazuma, prenošenja krivih misli i informacija drugima.