čitać ili čitač

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ čitač pravilno se piše s glasom č jer dolazi od glagola čitati i slijedi pravopisna pravila za tvorbu imenica koje označavaju uređaje ili alate. Upotreba glasa č u ovoj riječi dosljedna je i logična u hrvatskom jeziku, što olakšava razumijevanje i komunikaciju. Bez obzira na kontekst, uvijek koristimo čitač kada želimo označiti uređaj ili alat koji služi za čitanje podataka