bjesnoća ili bjesnoča

Ovo je akutna bolest središnjeg živčanog sustava sisavaca uzrokovana neurotropnim virusom koji se može naći u slini zaraženih životinja. Od bjesnoće najčešće obolijevaju vukovi, mačke, šišmiši, psi i lisice. Budući da se sama zaraza nalazi u slini zaraženoga, vrlo lako se širi- bilo to ugrizima, ili jednostavnim doticajem sline dok imamo posjekotine. Oko ove bolesti ima puno dvojbe, ali činjenica je da se može prenijeti na čovjeka. Ova bolest je jako teška i mukotrpna, a javlja se u dva različita oblika. U oba slučaja virus napada živčani sustav, a posljedice su razdraženost, te strahu od vode. U ovom slučaju osoba se treba hospitalizirati jer se, u slučaju virusa, stvara neobjašnjiv i neracionalan strah oko vode. To dovodi do toga da zaraženi strahuju čak i od pijenja vode, što odbijaju napraviti u bilo kojoj situaciji. Moramo znati da je ovaj virus jako opasan, i da bi se trebao izbjegavati bilo kakav kontakt sa životinjama za koje sumnjamo da su bolesne. Smrt u ovom slučaju je skoro sto postotna, bez obzira reagiralo se na vrijeme ili ne. Hrvatska je prema kriterijima Svjetske organizacije za zdravlje životinja zemlja bez bjesnoće. Posljednji slučaj koji je zabilježen vezan za ovu bolest javio se još 2014. godine, a od 2015. po informacijama stručnjaka nije bilo slučajeva niti među divljim, niti među domaćim životinjama. Prvi slučaj cijepljenja protiv bjesnoće javio se čak davne 1918. godine, točnije 26. prosinca. Ovaj slučaj je prvi objavio dr. Ljudevit Gutschy osnivanjem Pasteurovog zavoda, u zagrebu. Oblici imenice bjesnoća i izvedenice koje u osnovi imaju bjesnoća također se pišu sa ć (bjesnoće, bjesnoći, bjesnoću, bjesnoćo, bjesnoćom, bjesnoćama ).