bezkućnik ili beskućnik
Kako se piše pravilno: bezkućnik ili beskućnik?
Ova riječ je opis za nanezaštićenije i najugroženije osobe našeg društva. Zanemareni su od strane države i društva, a često budu i nevidljivi. Ovakve osobe vode život bez vlastitog doma, tj ikakvog doma, žive na ulici bez krova nad glavom ili u prihvatilištu. Nemaju primanja niti hranu, o novoj odjeći mogu samo sanjati, ako uspiju zaspati na ulici. Ovakve stvari ljudi koji se nisu našli u takvoj situaciji ne mogu niti pojmiti, ali bi prema svima trebali biti uljudni i ponašati se jednako. U standardnom hrvatskom jeziku, pravilno pisanje je beskućnik. Imenica beskućnik odnosi se na osobu koja nema vlastiti dom ili stalno mjesto stanovanja. Riječ se koristi za opisivanje osoba koje žive na ulici, u skloništima za beskućnike ili u drugim privremenim smještajima. Ovaj oblik je u skladu s pravilima standardnog hrvatskog pravopisa i omogućuje točno izražavanje pojma osobe koja nema stalno mjesto stanovanja ili dom. Razumijevanje i pravilna upotreba ovog pojma ključni su za efikasnu i točnu komunikaciju te za senzibiliziranje javnosti o problemima s kojima se beskućnici suočavaju.
Primjeri
Volonteri su organizirali podjelu hrane i odjeće za beskućnike.
Beskućnik je pronašao utočište u gradskom skloništu tijekom zime.
Programi socijalne skrbi nastoje pomoći beskućnicima da pronađu posao i stambeno rješenje.
Jako je teško biti beskućnik.
Pravilno je i piše se beskućnik jer kada se z nađe ispred nađe ispred p, t, k, h, mijenja se u t (bespotrebno, istupiti, beskarakterno).