bezglasan ili bez glasan
Kako se piše pravilno: bezglasan ili bez glasan?
Ovo je pitanje koje se često postavlja, a odgovor je vrlo jednostavan. Pridjev bezglasan nastao je od prefiksa bez i riječi glasan, a pravilno se piše sastavljeno - bezglasan. U standardnom hrvatskom jeziku, pravilno pisanje je bezglasan. Pridjev bezglasan koristi se za opis nečega što ne proizvodi zvuk, što je tiho ili što nema glas. Često se koristi u kontekstu opisivanja zvukova, glazbe, govora ili stanja u kojima je izostanak zvuka karakterističan. Oblik bez glasan (nespojeni, sa bjelinom) nije u skladu s pravopisnim normama hrvatskog standardnog jezika i stoga se ne smatra pravilnim pisanjem ovog pojma. Pisanje riječi 'bezglasan' kao jedne cjeline omogućava jasnu i točnu komunikaciju te je u skladu s pravilima hrvatskog pravopisa. Zaključno, pravilno se piše bezglasan. Ovaj oblik je u skladu s pravilima standardnog hrvatskog pravopisa i omogućuje precizno izražavanje pojma povezanog s izostankom zvuka ili glasa. Razumijevanje i pravilna upotreba ovog pridjeva ključni su za efikasnu i točnu komunikaciju.
Primjeri
Ptica je ostala bezglasna nakon što je ozlijedila grlo.
Publika je bila bezglasna od iznenađenja.
Prošao je pored nje gotovo bezglasno, ne želeći je probuditi.
Pogledavao ju je, usta su mu se bezglasno otvarala.
Pravilno je i piše se bezglasan jer se riječi nastale dodavanjem prefiksa osnovi (uz-, na-, iz-, do-), pišu sastavljeno (uzvodno, naučiti, izostaviti, dodiplomski).