bašča ili bašća

Riječ se odnosi na ograđeno ili ne ograđeno vrtno područje, većinom uz kuću kojoj pripada. U njoj se uzgaja sve od voća i povrća, pa čak i neki začini. One su prije bile potpuno spojene sa susjednima, te se do susjeda moglo doći direktno preko njih. Zbog promjene ljudi i vremena u kojem živimo počele su se ograđivati i pripadati specifično jednom kućanstvu. U daljnjem građenju kuća, većina ih ne posjeduje bašču ili bašću. Ovaj naziv je također manje poznat u današnje vrijeme, no naziv je nosilo hrvatsko pleme koje je u pred tursko i tursko vrijeme obitavalo uz kraći vodeni tok, pritok Une. Drugi naseljenici za vrijeme Turaka su pretvorili samo ime plemena od Bašta u Baštra, no značenje je ostalo isto. Dolaskom Turaka (u godini 1576.) pleme je dijelom prešlo na islam i nastanilo se po okolnim turskim tvrđavama, no neki od njih su otišli u sjevernije hrvatske krajeve. Neko vrijeme su se još par puta raseljavali, mijenjali religiju i druge stvari, dok se potpuno nisu raspali. Najkasniji stanovnici su bili porijeklom od Srba iz Like ili sjevernije Dalmacije. U standardnom hrvatskom jeziku, pravilno pisanje je bašča. Termin se odnosi na manji vrt ili voćnjak, često u kontekstu tradicionalnih vrtova u Dalmaciji i na otocima. Riječ je dalmatinskog dijalekta i koristi se za označavanje zelene površine koja okružuje kuću, mjesto gdje se uzgajaju povrće, voće, cvijeće i slično. Dok je u Dalmaciji ostalo puno voćnjaka, u Slavoniji je nešto manje ali se koriste za izradu ulja i vina. Također većina stanovnika Slavonije je prešla na farme, kako bi sve domaće plodove mogli distribuirati ljudima koji su prestari da se brinu o svojem vrtu, kao i onima koji se odluče za dvorište bez vrta.