apatićnost ili apatičnost

Apatija je opisana kao psihičko stanje u kojem je osoba bezvoljna, ravnodušna i potištena. To je za samu osobu jako bolesno i neugodno stanje kod kojeg vanjski događaji ne utječu ni malo na subjektivno doživljavanje, a javlja se kod tzv. duševne zaostalosti, depresije i shizofrenije. Ona je usko vezana uz neurološke poremećaje vezane za depresiju, asocijalnost i PTSP. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ apatičnost je pravilna i standardizirana u hrvatskom jeziku zbog svojih etimoloških korijena i pravopisnih pravila. Koristi se za opisivanje stanja ravnodušnosti, bezvoljnosti ili nedostatka emocija. Apatičnost znači stanje ravnodušnosti, bezvoljnosti ili nedostatka interesa i emocija prema okolini, aktivnostima ili događajima. Osoba koja je apatična pokazuje manjak motivacije i energije te ne reagira emocionalno na situacije koje bi inače izazvale reakciju. Ovo stanje može biti simptom različitih psihičkih i fizičkih poremećaja, poput depresije, anksioznosti ili kroničnog umora, ali može se javiti i kao odgovor na stresne situacije ili kao posljedica dugotrajne dosade. Apatičnost može biti prolazna i povezana s trenutnim životnim okolnostima, ali ako traje duže vrijeme i utječe na svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti stručnu pomoć.