anđeo ili andžeo

Ili još nazivani i vjesnicima je naziv za bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu, sebi ili ljudima. Oni su duhovna bića, nemaju tijelo i ne izgledaju kao čovjek, ali imaju osobnost, slobodnu volju i neka ljudska obilježja. Ovakvih bića u knjigama ima par vrsta, a najpoznatiji su oni sa krilima i puno očiju, bitno je znati da ova bića nisu čovjek, i izgledaju potpuno drugačije nego su predstavljeni, ali u puno knjiga ih se opisuje kao bića koja se mogu preobraziti u ljudski oblik, lavove, bikove i ostale životinje, uključujući i oblik koji je spoj ljudskog i životinjskog bića. Spekulira se da su ova bića nastala prvobitno u Judaizmu, ali i da su postojali tragovi štovanja još prije toga u raznim zemljama koje nisu bile kršćanske. Utjecaj širenja vjere i novih vjerovanja se razvijao kroz povijest godinama, a u današnje vrijeme najčešće se oni spominju u kršćanstvu. Riječ anđeo dolazi iz grčkog jezika, gdje je riječ angelos (άγγελος) značila glasnik. Prilagodba grčke riječi u hrvatski jezik dovela je do uporabe glasa đ kako bi se očuvala fonetska i morfološka pravilnost. Pisanje anđeo je pravilno prema pravilima hrvatskog jezika, dok je andžeo nepravilno. Fonetika i pravopisna pravila jasno nalažu upotrebu glasa đ u ovoj riječi. Stoga je važno pridržavati se ovog oblika kako bi se osigurala točnost i pravilnost u pisanju.