alogićnost ili alogičnost
Kako se piše pravilno: alogićnost ili alogičnost?
Odnosi se na osobinu nekoga tko je ne koristi logiku u svojim razmišljanjima i odlukama. Ovakvo ponašanje može biti vrlo problematično, posebno ako se radi o ozbiljnim poslovnim i životnim odlukama. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Pravilno se piše alogičnost, a ne alogićnost. Korištenje pravopisno ispravne forme alogičnost osigurava dosljednost u pisanju i poštivanje pravopisnih normi hrvatskog jezika. Uzimajući u obzir etimološke korijene riječi i pravopisne smjernice, alogičnost je jedini ispravan oblik u hrvatskom jeziku.
Primjeri
Prisutnost alogičnosti u njegovom razmišljanju otežavao je donošenje racionalnih odluka.
Alogičnost njegovih tvrdnji nije doprinijela razumijevanju situacije.
U njegovim tvrdnjama vidiš samo alogičnost, nema veze sa vezom.
Alogičnost je jako problematična za današnje naraštaje.
Pravilno se piše alogičnost.