alekmičarka ili alkemićarka

Alkemija je drevna vještina preobrazba metala, a postoje i razne vrste koje su se stvorile kroz povijest. Ona se od davnih vremena prakticirala u Egiptu, Indiji, Europi i Mezopotamiji, sve do današnje alkemije. Alkemija se izučavala kao i teorijsko umijeće, ali i kao praktička vještina, gdje su joj glavni ciljevi bili otkrivanje kamena mudraca (transmutacija metala), a u užem smislu i univerzalnu medicinu. Osobe koje su prakticirale alkemiju vjerovale su kako postoji način da se od bilo koje vrste metala može dobiti zlato, uz pomoć već navedenog kamena mudraca. Također se vjerovalo da je moguće napraviti eliksir života kako bi se osobi omogućila dugovječnost i skoro pa vječan život. Ovaj naziv je došao u Europu oko 13. stoljeća prilikom prevođenja određenih naziva na latinski. Naziv je preuzet iz izvornika jer ga tadašnji prevoditelj nije mogao prevesti u drugi smisao na engleski. Poznati Zosim je vještinu pretvorbe metala imenovao prema tadašnjem mudracu i proroku Khemes, koji je bio začetnik alkemije o kojem se nije puno informacija niti saznalo. Osoba koja se bavi alkemijom je jako velika debata u hrvatskih govornika, jer je velikom broju ljudi jako često teško razlikovati č i ć u riječima, no kako bismo koristili ispravan oblik bitno je znati gramatička pravila. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Važno je pratiti ova pravila jer mijenjanjem samo jednog slova u riječi dovodi do skroz drugačijeg značenja riječi, kao i same rečenice.