alergičan ili alergićan

Zanimljiva informacija je da je ovu riječ stvorio Piquet davne 1906. godine, kada je primijetio da su neke od tjelesnih reakcija pacijenata povezane sa vanjskim alergenima poput prašine, ili neke određene hrane. Ova riječ, pak, označuje osobu koja ima alergiju, tj. simptome kada dođe u doticaj sa određenim čimbenicima i osjetljiv je na podražaje u granici gdje mu to radi probleme tijelu. Ova riječ se također može koristiti u prenesenom značenju kada pričamo o nekoj osobi koju ne možemo podnijeti. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Pravilno se piše alergičan, a ne alergićan. Ovaj pravopisni oblik temelji se na pravilima tvorbe pridjeva od imenica koje završavaju na '-ija'. Korištenje pravopisno ispravne forme pokazuje poznavanje i poštivanje standardnog jezika te pravopisnih normi.